Županija Dubrovnik

ŽUPANIJSKI VATROGASNI ZAPOVJEDNIK

STJEPAN SIMOVIĆ Gašenje požara u HE Dubrovnik pamtit ćemo cijeli život, sjećanja su još svježa i potresna

ŽUPANIJSKI VATROGASNI ZAPOVJEDNIK
Iza nas je vrijeme prekomjernih kiša te potom velikih suša koje su pogodovale prvo rastu, a potom i sušenju vegetacije na našem širem dubrovačkom području. Nestabilne vremenske prilike stvorile su "odličnu podlogu" za požare kojih ove godine još uvijek nije bilo u velikim razmjerima. Kakva nas požarna sezona očekuje i kako su se vatrogasci za nju pripremili, imaju li dovoljno ljudstva, opreme i novih tehnoloških rješenja razgovarali smo s vatrogasnim zapovjednikom Dubrovačko - neretvanske županije Stjepanom Simovićem.

Vatrogasci su već s početkom lipnja krenuli sa redovitim sezonskim zapošljavanjima. Međutim, na našem području je svake godine zapošljavanje postalo sve teže i teže unatoč tome što se tijekom zime trudimo osposobljavat nove dobrovoljne vatrogasce. Kroz srpanj i kolovoz dodatno pojačavamo postrojbe ljudstvom, te se brojka u tom razdoblju kreće oko 200 sezonaca koji su raspoređeni od Prevlake, do Ploča i Lastova.

Iskustvo nam pokazuje kako je najbolje imati ljude raspoređene na više lokacija. Na popunjavanju u ljudstvu treba stalno raditi jer će nam vrlo brzo upravo to biti najveći problem. Imat ćemo opremu, cisterne i sve drugo, ali neće imati tko s time rukovati. Koliko su ljudi problem najbolje govori podatak da smo samo na velikom požaru u Orebiću prije dvije godine imali 360 gasitelja, a istodobno smo gasili još dva velika požara.

Iz kontinetalnog dijela Hrvatske, kao i svake godine imamo ljude s vozilima na Lastovu i DIP-u na Zvekovici. Oni s nama rade, dežuraju i spremni su uvijek za moguće intervencije. Unatoč svemu aktivirali smo još jedno, novo, Vatrogasno društvo na Mljetu te u Ponikvama na Pelješcu. Novi nam je i DVD Vid u dolini Neretve, a radimo na uspostavi DVD-a Komin. Što se tiče tehnike, ona se stalno dorađiva i usavršava tako da i ove godine ulazimo u sezonu sa značajnim povećanjem vatrogasnih i kombi vozila na cijelom području županije.

Također, prvi put u našoj županiji imamo dva nova vatrogasna broda na Mljetu i Dubrovniku koji će nam znatno pomoći u brzini dolaska na otoke, smjenama i svemu drugome. Moram napomenuti kako smo i do sada imali izvrsnu suradnju s Kapetanijom i Policijom, što će se sigurno i dalje nastaviti. Naš dobar odnos izražen je mnogo puta, a najbolje se to vidjelo prilikom požara na brodu Kanga koji smo uspješno odradili, a koja je mogao biti katastrofalan za turizam južne Hrvatske. Istaknut ću i veliki napredak u video nadzoru županije kojim je pokrivena gotovo cijela županija.

Teško je sve pokrit 100 posto radi konfiguracije terena. Kamere nam jako pomažu i na njima imamo 24 satno dežurstvo. Neke požare na specifičnim terenima čak je bolje koordinirat iz centra s kamerama, nego na samom terenu. U sezonu ulazimo i s dva potražna psa koji su prošli sva osposobljavanja i usavršavanja te položili stručni ispit za potražnog psa. Također smo mnogo posla odradili uz pomoć Županije na dobivanju europskih projekata poput brodova, video nadzora, radara, opreme za potrese, te sredstava za izgradnju dva vatrogasna doma u Putnikovićima i na Grudi, a radimo i na drugim poboljšanjima.

Pola godine prošlo je od tragedije u Hidroelektrani Dubrovnik. Iza vatrogasaca je, po mnogima, najzahtjevnija akcija u karijeri. Kakva su danas sjećanja na te potresne trenutke?

Sjećanja su još jako svježa i potresna. Takvi požari ne zaboravljaju se cijeli život. Svaka intervencija je teška i zahtjevna, a kod ove moram istaknuti složenost hidroelektrane, rad duboko pod zemljom te lokaciju i smještaj iste, što daje posebnu težinu intervenciji. Ponavljam, mi smo svoj posao odradili profesionalno sa svom raspoloživom opremom i brojnim ljudstvom. Međutim, iznad svega su tri izgubljena života, ljudske žrtve koje su nemjerljive, koje potresno djeluje na sve, a posebno na vatrogasce.



Česti su ljetni požari u pograničnom području s Bosnom i Hercegovinom te Crnom Gorom. Znamo da ste imali do sada dobru suradnja, ali može li ona biti još bolja?

Dobro je, ali uvijek može biti bolje. Nama je problem 170 km granice s BiH daleko veći nego s Crnom Gorom. Svjedoci smo proteklih godina velikih požara koji su nam dolazili iz BiH. Svake godine ide se prema boljim rješenjima, imamo bolju međusobnu suradnju, ali problem je u državnom sporazumu o prelasku granice koji se sporo dobiva. Gotovo uvijek kada požar priprijeti našoj granici izdajem zapovijed o prelasku iste bez dobivenog pismenog odobrenja. To vam znači da granicu prelazimo na vlastitu odgovornost.

Požar ne može čekati papir iz Zagreba i Sarajeva. Pomažemo susjednim DVD-ovima u BiH na mnoge načine, pa je tako između ostalog DVD iz Čapljine bio s našima u Metkoviću na zajedničkoj vježbi. Bitno je svaki požar koji dolazi preko granice što prije ugasiti, jer kada on uđe u Hrvatsku može biti katastrofalan jer je naše područje vrlo usko i uglavnom naseljeno.



Je li područje Županije u požarnom smislu sigurno iz zraka? Koliko imamo raspoloživih airtracktora i zrakoplova i gdje su stacionirani?

Naša Vatrogasna zajednica ima odličnu suradnju s Vatrogasnim zapovjedništvom u Divuljama, Hrvatskom vojskom i svim institucijama potrebnim za vrijeme požara. Svi mi kolege, zapovjednici priobalnih županija osjećamo koliko su u nekom trenutku nekom drugom potrebni kanaderi te tako postupamo. Naša država ima 6 kanadera i 6 air traktora smještenih u Zadru.

Napominjem kako se na nas "posebno gleda" kao najjužniju i najdaljeniju županiju te nam zračna pomoć ne nedostaje. Naravno da mi uvijek imamo želju za jednim stalnim kanaderom u našoj zračnoj luci, ali to je ipak radi tehničkih i drugim mogućnosti u ovom trenutku nemoguće.

Kakva je financijska pokrivenost vatrogasnih djelatnosti? Dolaze li državni transferi, te koliko pomažu jedinice lokalne samouprave?

Svaka jedinica lokalne samouprave, općine, gradovi dužni su financirati zajedno sa županijom vatrogasce na svojim područjima. Država na svoj način također financira vatrogastvo, ali moramo znati da je ono skupo i da će uvijek nedostajati sredstava. Ali mi smo se snalazili i snalazit ćemo se i dalje u okvirima onoga s čime raspolažemo.



Kakvo je stanje u županijskim DVD-ovima koji su na terenu ključni za suzbijanje požara? Na proljeće je zbog kiša nabujala vegetacija. Je li i gdje bilo pročišćavanja šumskih putova?

Na nivou županije imamo 6 Javnih vatrogasnih postrojbi (JVP) i više od 40 DVD-a. Posebno su nam DVD-ovi bitni na područjima gdje nemamo JVP-a kao što je otok Korčula i Pelješac. Upravo tu trebamo dati puno truda kako bi privoljeli ljude da ostaju u tim Društvima.

Što se tiče vegetacije, ove godine je bilo dosta kiše pa je vegetacija vrlo bujna pa će tako sigurno biti i teže ako dođe do požara. A požara će biti, kao što je uvijek i bilo! Uz pomoć Hrvatskih šuma čak smo probili neke nove putove koje uz one stare održavamo. Istina, moglo bi se i više... Posebno se to odnosi na nerazvrstane ceste.

Ali to ne bi trebao biti problem samo vatrogasaca nego cijelog društva. Problem kod ovih cesta je privatno vlasništvo ljudi koji nemaju toliko razumijevanja za vatrogastvo. Sa Hrvatskim šumama i njihovom vlasništvom je drugačije, ali mi takvih šuma imamo malo. Tako u Konavlima i Župi nemate niti jednu parcelu Hrvatskih šuma, a na drugim područjima jako malo.



Što biste savjetovali vlasnicima obradivih površina i okućnica, kako prevenirati požare u blizini kuća? Jesu li javne ustanove i tvrtke dobro zaštićene u protupožarnom smislu?


Svi vlasnici privatnih kuća kao i javnih ustanova trebali bi sami očistiti oko svojih kuća kako bi se u datom momentu izbjegla katastrofa. U slučaju požara treba slušati upute vatrogasaca, ne paničariti te ostati u kućama jer one na našem području su tako građene da ne mogu baš tako lako izgorjeti. Pogotovo je opasno bježati automobilima i ući u požar. Panika je najveći problem. Također javne ustanove kao hoteli i neki drugi objekti morali bi pripaziti na okoliš oko svojih objekata. Lijepo je kada gostu gotovo na balkon dolazi grana od bora, ali nitko se pita što će biti ako se ista zapali.


Uvijek treba vodit računa o mogućnostima moguće nesreće. Pored toga posebno treba paziti na stare gradske jezgre, kako Dubrovnika, tako i Korčule, Cavtata i drugih mjesta u kojima je mogućnost požara daleko veća od onih u novijim objektima. Veliki je broj turista na našem području a s time i opasnost od požara. Moramo čuvati stare jezgre, jer od njih svi živimo.
Naslovnica Dubrovnik

Najčitanije

Najnovije