Vijesti Hrvatska i svijet

IVAN VEČERIN, PREDSJEDNIK DUBROVAČKE PODRUŽNICE HRVATSKOG STRUKOVNOG SINDIKATA MEDICINSKIH SESTARA-TEHNIČARA

'Dajemo 130 posto, a ne osjećamo da nam itko, od onih koji to trebaju reći, kaže hvala'

IVAN VEČERIN, PREDSJEDNIK DUBROVAČKE PODRUŽNICE HRVATSKOG STRUKOVNOG SINDIKATA MEDICINSKIH SESTARA-TEHNIČARA
U jednom trenutku, od 900 zaposlenika bolnice 150-ero je bilo na bolovanju
Prosječna plaća medicinske sestre u Hrvatskoj kreće se od 4.500 početničke do 6.000 kuna uz dežurstva i prekovremene sate, ako im to uopće plate. Na dubrovačkom području nema nezaposlenih sestara ni tehničara. Ako se ne okrenu turizmu, u dubrovačkoj bolnici imaju zajamčen posao. Ivan Večerin 14 godina radi u Općoj bolnici Dubrovnik kao medicinski tehničar. Posljednje dvije godine na čelu je dubrovačke podružnice Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara – medicinskih tehničara. Uspio je ono što mnogi u državi nisu – ovdašnjim se sestrama i tehničarima uplaćuje treća rata neplaćenih prekovremenih sati iz posljednjih pet godina.

- U zadnje dvije godine isplaćeni su nam višemilijunski iznosi na račun prekovremenih, jubilarnih nagrada, itd. Negdje oko 27 tisuća prekovremenih sati kroz pet godina nije bilo plaćeno. Računajte, bolnicu jedan prekovremeni sat košta prosječno 55 kuna bruto. Docent Bekić je izuzetno korektan ravnatelj koji nas je prvog tjedna svog mandata primio: Postavili smo prioritete i s ovim riješili sva otvorena pitanja s upravom – kaže Večerin.
 

Koliko se zdravstvenih djelatnika priprema na štrajk ako Vlada ne prihvati uvjete sindikata za povećanje plaća?

Nikad nismo bili odlučniji oko stupanja u štrajk. Nikako da dođemo na red za povećanje plaća. Osim što ignoriraju naša imovinska prava, opalili su nam šamarčinu parafiranjem kolektivnog ugovora koji je kasnije pao u vodu zbog, kako oni kažu, horizontalnog pristupa plaćama što je nelogično jer je zdravstveni sustav izdvojen iz državne riznice. Tražimo linearno povećanje od tri posto na uvjete rada i četiri posto na odgovornost za život i zdravlje. Podsjećam da smo to već imali i da su nam ta prava oduzeta prije desetak godina, dakle, ne tražimo ništa novo. Sve što smo pregovarali su zapravo sitnice – oko 100 eura bruto za jednu medicinsku sestru; dakle, prosječno povećanje plaće od 300 do 400 kuna. Godišnje je to ukupno oko 450 milijuna kuna.
 

Ankica Prašnjak, predsjednica vašeg sindikata, kaže kako se za privatno društvo Uljanik našlo deset puta više novca nego što godišnje treba za vaš kolektivni ugovor.

Dok se vode pregovori, ministar zdravstva bio je u Splitu. Može otvoriti još stotinu bolnica, najavljuju dnevnu bolnicu u Metkoviću, dom umirovljenika u Dubrovniku, a tko će im raditi? Ne shvaćaju da su ljudi najvažniji, primaran razlog za ulaganje a tek onda objekti. Dubrovnik je najviše pogođen niskim plaćama u zdravstvu. Ne živimo svi od apartmana, a plaća medicinske sestre jednaka je u Dubrovniku i u Slavonskom Brodu, gdje su cijene života neusporedive.
Kad bi se ispoštovalo povećanje plaća, uvjeti su relativno dobri, ali zbog nedostatka ljudstva svi smo nezadovoljni i iscrpljeni. Kad mjesečno odradiš 50 do 100 prekovremenih sati, možeš izdržati dva, tri mjeseca, ali četvrti više ne. Mi gubimo zdravlje, pacijent dobiva lošu uslugu, sustav puca. Dajemo 130 posto, a ne osjećamo da nam itko, od onih koji to trebaju reći, kaže hvala.
 

Koliko je zaposlenih medicinskih sestara i tehničara u dubrovačkoj bolnici, a koliko ih nedostaje?

Trenutačno imamo oko 400 medicinskih sestara i tehničara. Samo za novi hitni bolnički prijem trebalo bi još 20-ak sestara. Kad bismo se slijepo držali pravilnika o minimalnim uvjetima, trebalo bi nam još 70 do 100 sestara i tehničara.
 

U pravilu se govori samo o nedostatku liječnika, malo o sestrama i ostalom bolničkom osoblju.

Liječnici su nositelji djelatnosti, a njihovi problemi su i naši problemi. Nema mjesta podjelama, vrijeme je da se ujedinimo. Podržavam njihove zahtjeve iz strukovnog kolektivnog ugovora, zaslužili su to jer su izrabljeni do iznemoglosti. Uvijek koristim priliku spomenuti i nemedicinsko osoblje koje u našoj bolnici radi na minimalcu. Spremačice, kuharice, tehničko osoblje, ljudi u praonici. Zamislite života u Dubrovniku s minimalcem! Na kraju će se morati ići u outsourcing, skuplje i lošije rješenje.
 

Što vas drži ovdje, u gradu u kojem je daleko unosnije živjeti od taksiranja ili rada u kafiću?

I ja vozim uber! Dosta je zaposlenih pošlo iz bolnice, voze, rade kao konobari, čiste apartmane, što je razumljivo. Bolja plaća, manji stres, nema neprospavanih noći. Nekad je radno mjesto u bolnici bilo poželjno, a danas te sramota reći gdje radiš. Sjedneš s prijateljima koji barataju iznosima od 800 eura koje dignu u jednom danu, a ja kažem kako sam odradio smjenu od 24 sata za 280 kuna. Onda me vrijeđaju, kažu – ti si budala, što više radiš tamo!
 

Odlaze li vam kolege u inozemstvo?

Ne idu u inozemstvo, ali idu na kruzere. U posljednje vrijeme, 10 do 15 ljudi pošlo je zbog dobrih primanja, a čuo sam da još troje, četvero priprema papire za odlazak.
 

Što mislite o upisnim kvotama medicinske škole gdje se godišnje otvara jedan razredni odjel za sestre?

Pokušali smo pokrenuti to pitanje, slali su nas s jedne na drugu adresu. Glavna sestra bolnice i ja smo bili čak i kod gradonačelnika koji je obećao, kad se otvori drugi razred, stipendirati dio učenika uz obvezu rada u nekoj od dubrovačkih zdravstvenih ustanova na pet ili 10 godina. Iz tog jednog razreda, na kraju samo troje želi raditi u struci, a drugi idu na booking, za hostese i konobarice.
 

Koliko često medicinsko osoblje popusti pritisku i ide na bolovanja?

U jednom trenutku, od 900 zaposlenika bolnice 150-ero je bilo na bolovanju. Možete misliti kako je glavnim sestrama organizirati smjenu! Rezultat nezadovoljstva i dugogodišnjeg izrabljivanja je klasični 'burnout', sindrom izgaranja. Zamislite raditi 15 godina noćne smjene, svaka četvrta neprospavana, uz gomilu prekovremenih…

loading...
Naslovnica Hrvatska i svijet

Najčitanije

Najnovije